Vladina ministarstva su u tehničkom mandatu pokrenula čak 27 javnih rasprava ili konsultacija za niz bitnih zakona i objavila najmanje 15 poziva nevladinom sektoru za učešće u radnim grupama za pripremu različitih javnih politika, što uz donijetih preko 1,1 hiljade raznih akata na njenim sjednicama, pokazuje frapantne razmjere uzurpacije vladavine u tehničkom mandatu.

Jedini drastičniji primjer uzurpacije vlasti u zemlji trenutno je Glavni grad Podgorica, gdje partije koje su izgubile na lokalnim izborima odbijaju da predaju vlast, dok istovremeno ni vlast u Pljevljima nije predata pobjedničkim partijama, već vladaju i dalje poraženi.

U isto vrijeme, manjinska vlada u nedostatku zakonskih ograničenja otvoreno zloupotrebljava svoj tehnički mandat, a koliki je paradoks crnogorske političke realnosti možda najbolje pokazuje to što je parlamentarnu podršku imala svega tri i po mjeseca, a da nakon izglasanog nepovjerenja u tehničkom mandatu radi već puna četiri i po mjeseca.

Za to vrijeme u kojem je bez političkog legitimiteta deset njenih ministarstava je pokrenulo 27 javnih rasprava ili konsultovanja zainteresovane javnosti za veoma bitne zakone ili strateška dokumenta. Među bitnijim je svakako konsultovanje javnosti za Konceprt Prostornog plana Crne Gore, koji je dokument u rangu pravnog značaja maltene odmah poslije Ustava.

Na javnoj raspravi se našao i nacrt zakona o vladi, kao jedan od ključnih sistemskih zakona u zemlji, kojeg vlasti godinama neće da donesu, jer ne odgovara nijednoj vladi da postoji takav pravni propis koji će normama ograničiti njihove vladavine.

Pored ostaloga, pokrenuta je javna rasprava i za nacrt zakona o zdravstvenoj zaštiti, koji je izazvao niz kritika u javnosti, zatim za veoma bitan nacrt zakona o zaštiti jednakosti i zabrani diskriminacije, za set ključnih medijskih zakona – o medijima, o audiovizuelnim uslugama, o javnom medijskom servisu Crne Gore, ali i za izmjene zakona o besplatnoj pravnoj pomoći.

Dok su u tehničkom mandatu, Vladina ministarstva su objavila najmanje 15 poziva nevladinom sektoru za učešće u radnim grupama za izradu različitih javnih politika. Tako je, recimo, poziv upućen za pripremu izmjena Zakona o državnim službenicima i namještenicima, ali i za izradu nacrta zakona o informacionoj bezbjednosti, a nakon što je Vlada doživjela težak hakerski napad, za koji ni do danas nije jasna njegova pozadina i razmjere štete.

Takođe, u tehničkom mandatu manjinska vlada je održala čak 40 redovnih i telefonskih sjednica na kojima je odlučivano o nevjerovatnih preko 1,1 hiljada akata. Iako je bez političkog legitimiteta, usvojila je preko 30 predloga zakona, približno toliko uredbi, oko 150 različitih odluka, preko 50 izvještaja, više od 200 informacija…preko 300 imenovanja, postavljenja, razrješenja…

Nije mirovao ni Savjet za privatizaciju, već je usvojen plan za narednu godinu, kojim se planira prodaja akcija u Budvanskoj rivijeri, odnosno dodatna rasprodaja vrijednih državnih resursa, dok je šokantno i zakonski krajnje problematično da na bazi ranije okončanog tendera za prodaju Instituta Simo Milošević, nastavlja postupak njegove prodaje.

Sve ovo pokazuje da jedan od prvih zadataka neke buduće politički legitimne izvršne vlasti treba da bude upravo zakon o vladi, kako bi se spriječila ovolika zloupotreba vlasti, jer se pokazuje da na političku odgovornost i moral vladajućih elita ne treba računati.

Akcija za socijalnu pravdu