Crnogorske sudije biće po pravilu ocjenjivane jednom u pet godina, a uz „opravdane razloge“ moći će da ne ostvaruju čak 40 odsto rezultata kvantiteta rada po osnovu utvrđenih mjerila, u najmanje 30 predmeta godišnje da prekorače rokove za izradu odluka i u pet slučajeva ne uzimaju predmet i ne zakazuju ročišta ili pretrese, a da se to posmatra da stručno i savjesno rade.

Pored toga, javnost će biti isključena prilikom donošenja odluka o disciplinskoj odgovornosti sudija, a na podatke o ocjenama rada sudija biće primijenjen zakon o zaštiti podataka ličnosti, što će svakako otežati dobijanje podataka o disciplinskim odgovornostima onih koji nam dijele pravdu, dok sudijska funkcija prestaje sa navršenih 67 godina života.

To su samo neke od predloženih izmjena Zakona o Sudskom savjetu i sudijama, kao dijela pravosudnih zakona iz seta takozvanih IBAR zakona, koje je manjinska vlada Milojka Spajića uputila parlamentu na usvajanje, kako bi zemlja do kraja ovog mjeseca dobila zeleno svijetlo za Privremena mjerila i time ostvarila novi korak u integracionom procesu.

Ipak, pravosuđe se godinama ocjenjuje sa domaćih i međunarodnih adresa kao najslabija karika u ukupnom institucionalnom sistemu zemlje, zbog kojeg je njen pravni poredak ozbiljno urušen, pa je u tom smislu bilo realno očekivati da će biti pojačana kontrola rada sudija i uslovi za kvalitet i kvantitet njihovog rada biti oštriji, što nije slučaj sa predloženim zakonskim izmjenama.

Prema predloženom, rad sudija se sada ocjenjuje svakih pet godina po planu za ocjenjivanje, kojeg će utvrđivati Sudski savjet, a izuzetno na tri godine, ako je sudija prvi put biran ili se prijavio na oglas za napredovanje, kao i nakon godinu, ako je dobio ocjenu „ne zadovoljava“.

Izmjenama se mijenjaju definicije kvantiteta i kvaliteta rada, kao dva najbitnija potkriterijuma ocjenjivanja, pa se u pogledu kvantiteta navodi da sudija dobija ocjenu „ne zadovoljava“ ako mu rezultati rada budu ispod 70 odsto od broja završenih predmeta predviđenih okvirnim mjerilima za određivanje potrebnog broja sudija, ali neće dobiti tu ocjenu, ako ima opravdane razloge za to.

Ukoliko sudija dva puta zaredom dobije ocjenu da „ne zadovoljava“ to se posmatra kao teži disciplinski prekršaj.

Kvalitet rada se ocjenjuje na osnovu odnosa ukinutih i ukupnog broja odluka koje je sudija donio u ocjenjivanom periodu, broja ispitanih odluka od neposredno višeg suda i broja otvorenih pretresa ili rasprava od drugostepenog suda, ali ova odredba ostaje ovako opšta i nerazrađena, iako bi bilo cjelishodno i društveno opravdano da je upravo zakonodavac razradi, a ne da se ostavi prostor da i sudije kroz podazkonska i druga akta mogu učestvovati u definisanju tog kriterija.

Nadalje, Ustav propisuje da je razlog za prestanak sudijske funkcije nestručan i nesavjestan rad, a izmjenama se propisuje da je to ako bez opravdanog razloga sudija ne ostvaruje najmanje 60 odsto rezultata u pogledu kvantiteta rada u okviru okvirnih mjerila za određivanje potrebnog broja sudija, ne uzima u rad najmanje pet predmeta ili ne zakazuje ročišta ili pretrese ili na drugi način odugovlači postupak u najmanje pet predmeta, u toku jedne godine prekorači rok za izradu odluke u najmanje 30 predmeta, a prekoračenje nije duže od 30 dana ili ako bez opravdanog razloga prekorači trostruki zakonski rok za izradu odluke u najmanje deset predmeta.

Jedan od razloga nestručnog i nesavjesnog rada sudije je ako postane član političke partije ili započne vršenje poslaničke ili druge javne funkcije ili profesionalno obavlja druge djelatnosti nespojive sa sudijskom funkcijom, ako mu je u periodu od tri godine najmanje dva puta izrečena disciplinska sankcija za teže disciplinske prekršaje, ili učini teži disciplinski prekršaj usljed kojeg je nastupila nenadoknadiva šteta po stranku ili je nanijeta značajna šteta po ugled sudstva.

Zakonskim izmjenama sada se isključuje javnost prilikom glasanja o donošenju odluka Sudskog savjeta i komisija, disciplinskog tužioca i disciplinskog vijeća koje imenuje Sudski savjet, kao i u postupku ocjenjivanja rada sudija i utvrđivanja disciplinske odgovornosti sudija, osim ako to zahtijeva sudija o čijoj se odgovornosti odlučuje.

U isto vrijeme se na zaštitu podataka o postupku i rezultatima ocjenjivanja sudije primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje zaštita podataka o ličnosti, pa je realno očekivati da će to sve baciti dodatni “mrak” na podatke o ocjenjivanjima i disciplinskim odgovornostima sudija.

Nestručno i nesavjesno vršenje funkcije je jedan od dva uslova za najteže disciplinske presupe. Drugi uslov je ako je sudija osuđen na krivično djelo koje ga čini nedostojnim funkcije, a izmjenama se definiše da je to „djelo za koja je propisana kazna zatvora preko jedne godine, a koje je izvršeno sa umišljajem“.

Takođe, izmjenama zakona se navodi da se smatra da je razlog za prestanak sudijske funkcije zbog ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju nastupio kada sudija, predsjednik suda, odnosno predsjednik Vrhovnog suda navrši 67 godina života. Starosna granica za odlazak sudija u penziju je već duže jedna od najkomentarisanijih tema u javnosti, a ukoliko prođe ovo zakonsko rješenje nesporno je da privileguje sudije, koje upravo nose najveću odgovornost za loše ocjene stanja pravosudnog sistema zemlje.

Akcija za socijalnu pravdu

Napomena: Fotografija je preuzeta sa Interneta