Oko 8,5 miliona kvadrata zemljišta na Sinjajevini dato je urbanističko tehničkim uslovima (UTU) za gradnju 61 vjetrogeneratora (VE) za proizvodnju struje, koji treba da budu ukupne instalisane snage 402 MW, što odgovara veličini po instalisanoj snazi kao osam i po vjetroparkova Možura, a uprkos tome što područje gravitira budućem Parku prirode Sinjajevina i budućim staništima Natura 2000, što nema izgrađene prenosne mreže za priključenje planiranih VE, nema planske dokumentacije, nijesu riješeni imovinsko pravni odnosi….
Za izgradnju VE „Sinjajevina Part I“ su UTU izdati podgoričkoj firmi „Energy 2“ za gradnju 17 vjetrogeneratora ukupno instalisane snage 112 MW. Sada su u sistemu samo dva velika vjetro parka i to VE Krnovo i Možura, a njihova instalisana snaga je 118 MW (Krnovo 72 MW, a Možura 46 MW).
UTU su izdati početkom decembra prošle godine, a nakon što je u septembru tadašnja manjinska vlada u sred tehničkog mandata (bez legitimiteta) ekspresno provela tender za davanje u zakup državnog zemljišta na Sinjajevini na 30 godina, koje je dato firmi „Energy 2“. Lokacija se nalazi u Lipovskoj Bistrici u Kolašinu, površina je oko 279 hektara.
Drugi UTU izdati su ove godine i odnose se na izgradnju 44 vjetrogeneratora ukupno instalisane snage 290 MW, a obuhvataju lokaciju na Sinjajevini na području Kolašina i Šavnika. Javni podaci pokazuju da je zemljište u dobrom dijelu u privatnom vlasništvu, dok je dio u vlasništvu države. UTU su izdati podgoričkim firmama „N1“, „Sistem – MNE“ i „Permonte“.
Polovinom vlasništva iza firme „N1“, a sudeći po zvaničnim podacima, stoji upravo firma „Sistem MNE“, koja je u vlasništvu Ljubiše Boškovića. Domaćoj javnosti on je poznat kao tvrdi podržavalac projekata malih hidroelektrana (mHE), svojevremno tvrdeći da će donijeti procvat sjeveru, ali su se ti projekti pokazali kao izuzetno štetni.
Prema medijskim izvještajima, osmislio je neke od tih projekata, a u sporu koji Blažo Đukanović vodi protiv države radi naknade štete, jer nije uspio da u Kolašinu sagradi i drugu mHE, njegova odbrana je predložila saslušanje Ljubiše Boškovića.
U firmi „Permonte“ vlasnik je Branka Vujadinović, izvršni direktor Bojan Bošković. Firma se bavi inžinjerskim djelatnostima i tehničkim savjetovanjem, a prema ranijim informacijama partner je „Bemaxu“ i „BB Solaru“, gdje Blažo Đukanović ima polovinu vlasništva, na ekološkoj rekonstrukciji Termoelektrane u Pljevljima. Glavni nosilac tog posla je jedna kineska kompanija.
U firmi „Energy 2“ iz Podgorice zvanični podaci pokazuju da sada polovinu vlasništva ima Valentina Stanaj, Milutin Mićanović 27,5 odsto, a ostatak jedna kiparska firma. Njen prvi osnivač krajem februara 2023. godine bio je Obrad Koćalo, poslije mjesec su po polovinu imali Stanaj i Mićanović, a februara ove godine (dakle, nakon perioda dobijanja ugovora o zakupu i UTU) bilježi se ulazak i kiparske firme u vlasničku strukturu.
Ono što je vrlo zanimljivo jeste da se ova firma nalazi na istoj adresi kao i „Sistem MNE“. Inače, izgradnja 61 vjetrogeneratora je investicija za koju se može procijeniti da je vrijedna više stotina miliona eura. Firma „Sistem MNE“ je na kraju prošle godine prikazala godišnji prihod od oko 1,3 miliona. Ona na kraju prošle godine prikazuje neraspoređenu dobit od 2,4 miliona eura.
Kod izdavanja UTU za oba projekta na Sinjajevini je iz Crnogorskog elektroprenosnog prenosnog sistema (CGES) ukazano na sljedeće: „Sagledavajući postojeće stanje izvjesno je da će za priključenje novih elektrana biti potrebna pojačanja u prenosnoj mreži (izgradnja novih interkonektivnih dalekovoda ili veći zahvati na rekonstrukciji postojeće)… Za izgradnju novih elemenata mreže kojim bi se stvorili uslovi za priključenje potencijalnih obnovljivih izvora potreban je veoma dug vremenski period (prostorno planska dokumentacija, izrada projektne dokumentacije, pribavljanje saglasnosti i dozvola za gradnju, rješavanje imovinsko-pravnih odnosa)… Ako potencijalni investitor i dalje ima interesovanje, nakon UTU neka dostavi zahtjev za priključenje, pa će CGES izraditi analizu mogućnosti priključenja“.
Iz ministarstva zaduženog za resor ekologije je ukazano na sljedeće: „U obuhvatu nema zaštićenog područja, ali ono gravitira budućem zaštićenom području Park prirode Sinjajevina, nalazi se u blizini IBA područja Sinjajevina i IBA područja Babji zub (“Important bird area”) što može predstavljati ograničavajući faktor… Za očekivati je da predmetni obuhvat zahvata buduća Natura 2000 staništa…Potrebno je izraditi Studiju postojećeg stanja biodiverziteta…“
Ovo je jedan u nizu slučajeva iz istraživanja Akcije za socijalnu pravdu (ASP) o izdatim UTU za gradnju objekata za proizvodnju struje iz obnovljivih izvora energije, koji su eskalirali u vrijeme tehničkog mandata manjinske vlade Dritana Abazovića. Nakon izrade pravne analize ASP će razmotriti pravne mehanizme za procesuiranja postupaka.
Ovakav scenario dodjele UTU za energetske projekte, bez čitavog niza prethodno riješenih pitanja, uveliko podsjeća na situaciju od prije deceniju i po, kada je tadašnja vlada Demokratske partije socijalista (DPS) krenula sa kontroverznim projektima malih hidroelektrana (mHE) i VE, bez prethodno ispunjenih uslova i obećavajući građanima „brda i doline“ od njihove realizacije.
Vrijeme je ipak pokazalo da su ti projekti privilegovanim pojedincima donijeli bogaćenje na teret potrošača, da je iz džepova potrošača po osnovu subvencija već uzeto oko 100 miliona eura, da su izostala ozbiljnija zapošljavanja i ekonomski razvoj sjevernih područja, već naprotiv, rijeke i priroda je devastirana, a lokalno stanovništvo zbog „otete“ vode iz rijeke se iseljava.
Deceniju i po kasnije se ponavljaju slični scenariji, ali su sada ulozi znatno veći, jer se radi o planiranim objektima proizvodnje struje iz obnovljivih izvora energije ogromnih kapaciteta, dok je Vlada trenutno uputila parlamentu na usvajanje zakon o obnovljivim izvorima energije, kojim predviđa da potrošači iznova i punih 12 godina opet finansiraju privatne biznise kroz nove subvencije, tj da se privilegovani i znani i neznani bogate na njihov račun.
Akcija za socijalnu pravdu
Napomena: Fotografija je preuzeta sa Interneta, navodi se da je autor Nikola Lučić.