Dok državna Elektroprivreda Crne Gore (EPCG) kao istorijski uspjeh ove godine najavljuje početak gradnje prve faze vjetroelektrane (VE) Gvozd snage 54 MW, i to posredstvom zajedničke firme sa privatnim partnerom gdje ima samo osam odsto vlasništva, znanim i neznanim investitorima je dominantno vlada Dritana Abazovića izdala urbanističko tehničke uslove za gradnju solarnih (SE) i vjetroelektrana od preko 2.300 MW instalisane snage.

O kolikom obimu se radi najbolje pokazuje podatak da je početkom ove godine ukupna instalisana snaga svih energetskih objekata u zemlji za proizvodnju struje bila 1.067 MW, što znači da je privatnim investitorima kroz urbanističke uslove garantovana gradnja na brojnim lokacijama u duplo većem obimu, nego što je bila instalisana snaga u zemlji.

Potrošači su za dosadašnje privatne biznise za proizvodnju struje platili zadnjih godina oko 100 miliona eura po osnovu subvencija, koje nam je 2016. godine uvela vlada Demokratske partije socijalista (DPS), a sve nove vlade nastavile te politike subvencija.

U privatnom biznisu sa strujom su do sada mahom ljudi povezani sa vrhom DPS-a, a podaci pokazuju da značajan dio kompanija ili lica povezanih sa tom partijom planira nastavak biznisa, ali sada kroz gradnju ogromnih kapaciteta za proizvodnju struje. Premije se i dalje godinama garantuju, a plaćati će ih osiromašeni građani i privreda.

Dozvoljenu snagu za izgradnju solarnih i vjetro elektrana kroz izdate urbanističko tehničke uslove apsolutno da trenutna prenosna mreža u zemlji ne može da priključi, već su potrebne nove stotine miliona eura ulaganja od Crnogorskog elektroprenosnog sistema (CGES) u mrežu, čije poslovanje plaćaju potrošači kroz račune za struju, ali i godine i godine izgradnje te mreže da bi se svi planirani objekti mogli priključiti na nju.

To znači da se razvoj prenosne mreže opet pretpostavlja privatnim biznisima znanih i neznanih tajkuna, a ne stvarnim potrebama građana i javnom interesu.

Ipak, takvo stanje stvari sa prenosnom mrežom manjinsku vladu Dritana Abazovića, u vrijeme dok je imala podršku DPS-a, nije spriječilo da prvo dopuni Zakon o uređenju prostora, kojim je sebi dala pravo da ona izdaje ove urbanističko tehničke uslove, a zatim se donese kontroverzni podzakonski akt, za vrijeme njenog tehničkog mandata, nakon čega je u roku od oko godinu i po izdato oko tridesetak urbanističkih uslova za gradnju SE i VE.

Najveći dio je izašao iz kabineta tadašnje ministarke Ane Novaković Đurović, a manji dio iz kabineta njenog naslednika Janka Odovića. Od najnovijeg ministra u tom resoru Slavena Radunovića nema najava da će kontroverzni pravilnik staviti van snage, ili zatražiti zakonske izmjene kako bi bile u korist javnog interesa, a ne tajkuna.

EPCG trenutno ima dvije velike hidroelektrane (HE) Perućica i Piva, kao obnovljive izvore energije, sa oko 650 MW instalisane snage. U proteklim godinama EPCG posredstvom kćerke kompanije ugrađuje solarne panele domaćinstvima, a ranije je iz menadžmenta saopšteno da je instalisana snaga procjene do 100 MW. Termoelektrana Pljevlja ima 225 MW instalisane snage, ali ona proizvodi struju iz uglja, koji uskoro mora da se ukine.

Od 2018. godine EPCG je najavljivala gradnju VE Gvozd, ali ima malo vlasništvo u zajedničkoj kompaniji, projekat Briska gora je poslije niza godina propao, a u javnosti pominje solare i HE na Bilećkom jezeru i da „razmatra“ lokacije gdje bi mogla da gradi.

Drugim riječima, dok EPCG godinama i godinama, ne samo za vrijeme vladavine DPS-a, najavljuje gradnju proizvodnih objekata iz obnovljivih izvora i tako zaokuplja pažnju javnosti, a u stvarnosti malo toga se preduzima, vrijeme je pokazalo da domaći tajkuni ne čekaju da bi sjutra ubirali ogromne profite na račun potrošača i da se zakoni u ovoj zemlji i dalje većinom „pakuju“ za njih.

Akcija za socijalnu pravdu