Dok Ministarstvo finansija danas okončava javnu raspravu o dopunama Zakona o kreditnim institucijama, za građanstvo i privredu ostaje problem velikih kamatnih stopa koje bez ograničenja diktiraju banke u cilju sticanja što većih zarada.

O koliko se značajnim zaradama radi plastično oslikava podatak da je osam banaka koje posluju u Crnoj Gori ukupno na kraju prošle godine prikazalo nerasprođenu dobit od čak 230 miliona eura, a tri su prikazale isplatu didivendi od ukupno oko 26 miliona.

Akcija za socijalnu pravdu (ASP) preporučila je da, u cilju zaštite korisnika kredita od ogromnih kamata kojima su dugo godina izloženi, Ministarstvo finansija razmotri model uvođenja maksimalne kamatne stope za kredite ne samo kod banaka, već i drugih subjekata koji pozajmljuju novac, poput mikro kreditnih institucija.

Trenutna prosječna efektivna kamatna stopa (svi troškovi kredita) kod banaka je oko sedam odsto, dok je kod mikro kreditnih institucija nešto preko nevjerovatnih 20 odsto. U isto vrijeme, banke imaju ogromne količine novca koje građani i privreda drže kod njih, a kamate na te depozite su jako niske i u prosjeku do 0,5 odsto, ili neznatno više za privredna društva.

Ovolika razlika između kamata kada pozajmljuju novac i kamata koje finansijske institucije određuju kada one uzimaju novac je jedan od parametara koje treba koristiti prilikom određivanja gornje granice za kamatne stope, uz ostale parametre koje diktira ne samo domaće, već dijelom i evropske bankarsko tržište.

ASP ukazuje da maksimalna kamatna stopa treba da bude razumna i optimalna, a ne zelenaška i enormno profiterska, te ju je potrebno definisati zajedničkim dogovorom uz uključenje svih zainteresovanih subjekata, a treba je propisati ili kroz posebno poglavlje Zakona o kreditnim institucijama, ili kroz paralelne dopune Zakona o obligacionim odnosima, gdje se već dijelom nalaze pojedine odredbe o ugovorima o kreditima.

Nedavni Predlog zakona o kamatama za potrošačke kredite, koji je u skupštinskoj proceduri, nije dovoljan da zaštiti građanstvo i privredu od prekomjernih kamatnih stopa. Naime, on se odnosi samo na potrošačke kredite, dok istovremeno najveću kamatnu stopu vezuje za prosječnu efektivnu kamatnu stopu uvećanu za 100 odsto.

Kada se ima u vidu da je, primjera radi, trenutna efektivna kamatna stopa kod banaka oko sedam odsto, maksimalna bi bila do 14 odsto, što je svakako u korist bankarskih subjekata, a ne građanstva i privrede Crne Gore. Dakle, vlada mora ponuditi rješenja koja štite javni interes, a ne profitere.

ASP je u okviru preporuka predložila da se zakosnki definiše da vlasništvo u crnogorskim bankama bude potpuno transparentno i domaće kreditne institucije treba da budu zakonski obavezane da prikažu kao krajnje vlasnike fizička lica, koja ostvaruju prihode od tog vlasništva, a u cilju povećanja transparentnosti vlasništva u bankarskom sistemu zemlje i time veće kontrole porijekla novca.

Trenutno se u Crnoj Gori bilježe primjeri da su krajnji vlasnici sakriveni iza firmi registrovanih u off shore zonama ili iza kastodi računa, ali i suprotni primjeri gdje je krajnje vlasništvo više ili manje transparentno, odnosno poznato.

Akcija za socijalnu pravdu