Gubici, afrički poslovi, Sejšeli…
23 Februara, 2024
Za deceniju tek četiri projekta
3 Marta, 2024

Vrisak iz Biogradske gore

„Bolje se družiti sa prirodom, nego sa ljudima“, lakonski kaže Mojkovčanin Veselin Ilić, koji duže od četiri decenije, od ranog proljeća do kasne jeseni, gotovo svakodnevno odlazi na Biogradsko jezero. Tako ovaj doktor nauka, iz oblasti elektro energetike, toplog podneva ovog februara, u jednom lokalu u rodnom Mojkovcu, objašnjava zašto stalno boravi na jezeru, udaljenom desetak kilometara od svog malenog grada, na sjeveru Crne Gore. Iako priznaje da čovjek jeste društveno biće i da ljudi ne mogu jedni bez drugih, kaže da ga Biogradsko jezero, za razliku od ljudi, nikada nije razočaralo i da mu je samo davalo pozitivnu energiju.

I jedan drugi rođeni Mojkovčanin, koji godinama živi u Glavnom gradu Podgorica, često boravi na Biogradskom jezeru i pominje njegovu magičnu energiju. Iskusni novinar nekada Radija Slobodna Evropa, a danas regionalne televizije Al Jazeera, Predrag Tomović, priča da se jezeru vraća ciljano i usputno kada odlazi do Mojkovca, gdje mu i danas žive majka i brat. Kaže da mu se vraća da bi iznova udahnuo njegovu zelenu energiju.

Ali, ova sićušna smaragdna tačka, u jednoj od samo tri preostale evropske prašume, ovaj crnogorski dragulj prirode, kako mnogi nazivaju Biogradsko jezero, na rubu je svog nestanka. Smješteno na padinama pitome Biogradske gore, na sjeveru malene države na Balkanu, na oko hiljadu metara nadmorske visine, ovo jezero možda proživljava poslednje decenije svog postojanja. Jezero je ledničkog karaktera i u završnoj je fazi evolucije. Grube procjene stručnjaka kažu da će nestati za manje od stotinu godina, ukoliko vlasti hitno ne počnu njegovu rehabilitaciju i tako mu ne produže vijek trajanja.

Evolucija okončava, klima pojačava

Nijesu samo neminovni prirodni procesi ono što ugrožava crnogorski prirodni dragulj. Vode iz jezera sve su manje i zbog sve toplijih godina. Klimatske promjene su sve jače, pa mnogi opravdano strahuju da bi ono što vijekovi još nijesu okončali, klima mogla da ubrza preko noći.

U jednoj naučnoj knjizi iz 1975. godine navodi se da se u zimskom periodu ledeni pokrivač na Biogradskom jezeru tih godina održavao od mjesec do dva mjeseca i da može dostići debljinu do 30 centimetara. Naučnik Ilić prisjeća se događaja iz svog djetinjstva. „Moglo je po ledu da se vozi biciklo“, kaže i objašnjava da je poslednjih godina, ukoliko se povremeno javlja led, on samo površinski. Ilić ilustruje i drugi primjer koliko su vode jezera opale. „Na jednom mjestu bila je drvena osmatračnica sa koje smo kao djeca skakali u vodu. Nikada nijesmo dohvatili dno jezera. Ali danas, u vrijeme najvećeg vodostaja, na istom mjestu nije dublje od metra“, priča on.

Zavučeno u srce Nacionalnog parka Biogradska gora, Biogradsko jezero spada u protočna jezera. U njega se uliva Biogradska rijeka, a izliva Jezerštica, koja nastavlja svoj tok ka rijeci Tara. Naučnici smatraju da je u vrijeme otapanja lednika i fazama vlažnije klime, Biogradsko jezero bilo nekoliko puta veće od sadašnjeg, sa dubinom koja je dostizala do 30 metara. Danas je prosječna dubina Biogradskog jezera oko četiri i po metra. Njegova prosječna širina sada je oko 400 metara, a dužina preko 1,1 kilometra.

U jezero se godinama taloži mulj i vučeni materijal, koji sobom donosi Biogradska rijeka, što je podiglo dno jezera i smanjilo njegovu zapreminu. Naučnik Ilić smatra da je pogoršanju čitave situacije doprinio i čovjek. „Sedamdesetih godina laici nijesu poštovali struku. Na izlazu iz takozvanog malog jezera, od kojeg dalje otiče Jezerštica, sagradili su betonsku branu. U vrijeme velikih voda visokom branom htjeli su da zadrže visoke vode. Ta brana je uticala da se u jezero nataloži mnogo materijala. Kada su vidjeli da je đavo odnio šalu, razbili su branu… I klimatske promjene škode, pa se jezero danas brzo puni, ali i brzo prazni“, objašnjava. On dodaje i da je dnom jezera veliki broj ponora, kroz koje voda nestaje. Lično je 2012. godine, kada je na Biogradskom jezeru zabilježen jako nizak nivo vodostaja, izbrojao 11 ponora.

Pogled ka evropskim fondovima

Mala balkanska država, koja je nezavisnost stekla prije gotovo dvije decenije, želi da postane članica Evropske Unije, iz koje već sada odobravaju finansijska sredstva za njen razvoj. Upravo u sredstvima iz evropskih i međunarodnih fondova šansu za rehabilitaciju Biogradskog jezera vidi predsjednik Kolašina Petar Bakić. Ovaj maleni gradić takođe je udaljen desetak kilometara od Biogradskog jezera, dok samo jezero teritorijalno pripada jurisdikciji ove lokalne uprave.

“Nema više vremena za čekanje. Potrebno je izraditi višegodišnji program mjera adaptacije na klimatske promjene Biogradskog jezera i okoline. Ukrštanjem više mjera, po prioritetima i određenoj vremenskoj dinamici, doći će do određenih povoljnih rezultata”, kaže Bakić, upitan da li je upaljen crveni alarm za opstanak Biogradskog jezera.

On potvrdno odgovara na pitanje da li se može reći da je i Biogradsko jezero žrtva nadolazećih klimatskih promjena. “Naravno. Nivo podzemnih voda konstantno opada, tako je i sa prirodnim jezerima, a kod Biogradskog jezera ovaj proces se jako ubrzao poslednjih nekoliko godina. Opcija po kojoj ne treba činiti ništa, dovešće do toga da će jezero nestati u bliskoj budućnosti. U toku je izrada lokalnog plana za energiju i klimu koji će predvidjeti mjere mitigacije (smanjenja CO2) i adaptacije (prilagođavanja) klimatskim promjenama. Kada su u pitanju mjere adaptacije za Biogradsko jezero, one nijesu dio našeg plana iz više razloga. Jedan je ingerencija državnog preduzeća Nacionalni parkovi Crne Gore. Aktivnosti na sanaciji Biogradskog jezera iziskuju velika finansijska sredstva koja se mogu obezbijediti samo kroz Kapitalni budžet Vlade ili evropske i međunarodne fondove.”

I dok ova lokalna vlada gleda s nadom ka centralnoj vladi u Podgorici, iz te vlade, odnosno resora zaduženog za ekologiju i turizam kažu da se već tri godine radi na istraživanju procesa, koji dovode do nestajanja Biogradskog jezera radi njegove sanacije. Primjetno je da, ipak, koriste termin „eventualne“ sanacije.

Iz ministarstva zaduženog za ekologiju i turizam objašnjavaju da Crna Gora, uz podršku iz evropskih fondova, sprovodi projekat rehabilitacije Biogradskog jezera, u okviru kojeg je završena prva faza (prikupljanje i analiza podataka i stanja, i predlozi istražnih radova), dok druga faza istražnih radova (hidrološki, hidrogeološki, geološki, geofizički i geodetski radovi) još traje. „Radovi predstavljaju neophodnu podlogu za buduće projektovanje održivog rješenja, koje bi pomoglo u usporavanju procesa nestajanja Biogradskog jezera. Kako bi se u budućnosti izabralo adekvatno tehničko rješenje, koje uzima u obzir sve prirodne karakteristike područja Biogradskog jezera, neophodno je imati kvalitetne, relevantne i naučno zasnovane podatke.“

Potenciraju da je mogućnost trajnog gubitka Biogradskog jezera, za razliku od mnogih devastiranih prirodnih i ambijentalnih cjelina u Crnoj Gori, posledica prirodnih, evolutivnih promjena reljefa. „Imajući u vidu da se radi o prirodnom procesu, postavlja se i pitanje koliko i na koji način treba uticati na ovaj proces. Buduća sanaciona rješenja moraju biti usmjerena na promjenu prirodnih procesa u Biogradskoj gori, a pri tome moraju biti i u punoj harmoniji i u skladu sa prirodom, kako ne bi došlo do devastacije zaštićenog područja.“

Narednih mjeseci planiraju da bude predstavljeno istraživanje rehabilitacije, nakon čega slijedi izrada idejnog, pa glavnog projekta sanacije, a takođe navode i da projekat rehabilitacije prepoznaje efekte klimatskih promjena i buduće rješenje eventualne sanacije vide kao mjeru adaptacije na klimatske promjene.

Mašina novca

Sa svih strana okruženo prašumom, jedinstvenom u ovom dijelu evropskog kontinenta, Biogradsko jezero svojim nepravilnim oblikom i bujnom vegetacijom godinama privlači brojne posjetioce, koji tu pronalaze mir i odušak.

Naučnik Veselin Ilić kaže da poslednjih godina broj turista, koji dolaze na jezero, značajno raste. On smatra da postojeći restoran i desetak bungalova, od kojih nijedan nema poseban mokri čvor, već zajednički mokri čvor, kao za vojsku, nijesu dovoljni za kvalitetnu i ozbiljnu turističku ponudu. Zbog toga, kako navodi, treba razmotriti mogućnost da se na ovom području, a u potpunosti u saglasju sa prirodnim okruženjem, obezbijedi stotinjak smještajnih kapaciteta. „Ljudi sve više traže spas u prirodi. Biogradsko jezero je mašina novca. A mi smo siromašna država i svaki euro je dragocjen“, podvlači on.

Naučnik Ilić smatra da intenzivne klimatske promjene, koje se odražavaju na Biogradsko jezero, uz sam prirodan proces, moraju biti jasna poruka vlastima da više nema vremena za čekanje. „Sve što se uloži u Biogradsko jezero, to će Biogradsko jezero i vratiti“, poručuje ovaj zaljubljenik čudesnog jezera, koje polako nestaje.

I novinar Predrag Tomović očekuje da domaća pamet i institucije, potpomognuti međunarodnim ekspertima, okupe sve stručnjake za biosferu, hidrologiju i ostale, kako bi se definisao model po kojem bi vijek Biogradskom jezeru, ovakvom kakvo je sada, bio značajno produžen. On naglašava da se jezero nalazi na teritoriji jedne od poslednjih evropskih prašuma, da je neodvojivi dio naših odrastanja, prvih kontakata sa netaknutom prirodom, jedan od najljepših spomenika biosfere na ovim prostorima…

„Bilo bi previše sebično od nas prema budućim generacijama da ne učinimo sve da maksimalno usporimo nestajanje jezera“, poručuje novinar Tomović.

A legenda o postanku Biogradskog jezera vezana je upravo za ljudsku sebičnost. Ona kaže da je Biogradsko jezero nastalo kada je stariji brat dijelio na poljani žito sa mlađim bratom, koji nije mogao da vidi. Sebi je dao više, a glasno izrekao kletvu da je jednako podijelio. Prema legendi, čim je izrekao kletvu, nebo se pomračilo, a zemlja otvorila. Kiša je padala tri dana i tri noći. Četvrtog je prestala. Na poljani je nastalo jezero.

Novo vrijeme ne stvara legende.

Ali vrijeme neumitno curi. Sa njim i smaragdne vode jezera u podnožju ove evropske prašume.

A jednom kada oteče, kada ga vremenski bezdan proguta, pitanje je ko će pričati naše legende, i naše živote…

Autor: Ines Mrdović, Akcija za socijalnu pravdu

Umjesto zaključka: Biogradsko jezero je samo jedan od bitnih prirodnih resursa ove zemlje, na koji već značajno utiču klimatske promjene. Akcija za socijalnu pravdu radi na analizi o usklađenosti ključnih domaćih zakona iz životne sredine sa zakonodavstvom Evropske Unije. Kroz primjer Biogradskog jezera želi da skrene pažnju da već živimo vrijeme ozbiljnih klimatskih promjena, a da legislativni koraci moraju paralelno pratiti stanja na terenu, kako bi se spriječile štete po našu prirodu, koje su sve vidljivije.

Ovaj tekst kreiran je kroz projekat “Kvalitetnijim zakonima za bolju zaštitu životne sredine” koji realizuje Akcija za socijalnu pravdu. Projekat je podržan je od strane NVO Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP), NVO Sjeverna zemlja, NVO Društvo mladih ekologa Nikšić (DMEN) i NVO Green Home u okviru projekta „Osnaživanje učešća civilnog društva u oblasti životne sredine u procesu pristupanja EU (4E)“ koji finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija.

Sadržaj ovog teksta isključiva je odgovornost Akcije za socijalnu pravdu i ne odražava nužno stavove NVO CZIP, NVO Sjevrne zemlje, NVO DMEN, NVO Green Homa-a, Evropske unije ili Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija.

Napomena: Tekst je objavljen na Portalu Vijesti i dostupan je na linku: https://www.vijesti.me/vijesti/drustvo/695708/vrisak-iz-biogradske-gore-promo