U svijetlu najnovijih najava o kupovini kontrolnog paketa akcija u Prvoj banci, a gotovo deceniju i po od državne pomoći od 44 miliona eura za njen spas, nikada objavljeni ugovor o založenim akcijama pokazuje da su početkom decembra te 2008. godine dva brata Đukanović i njihova sestra, tada Ana Kolarević, u odnosu na založene akcije imali preko polovine vlasništva u banci.

Ugovor o zalozi akcija od 17. decembra 2008. godine zaključen je između Prve banke i Vlade Crne Gore i njime je garantovano za državnu pomoć od 44 miliona eura, radi održavanja likvidnosti posrnule banke i sprječavanja njene finansijske propasti.

U Ugovoru se kao zalogodavci pojavljuju 74 pojedinačnih vlasnika,koji se posebnim članom obavezuju da u pojedinačnom i ukupnom broju založe akcije u korist Vlade, ukupnog broja akcija 344.692, čija je nominalna vrijednost 44.089.975 eura, a upisane su na njihova imena u registru Centralne depozitarne agencije na dan 11. decembar 2008. godine.

Ugovor pokazuje da je pojedinačno najveći akcionar Aco Đukanović bio vlasnik 170.073 akcija Prve banke, ali je dao u zalogu 160.377 akcija (oko 9,7 hiljada manje), firma „Capital Invest“, koja je tada bila u vlasništvu njegovog brata Mila Đukanovića, bila je četvrti pojedinačno najveći akcionar i imala je 10.466 akcija, dok je njihova sestra Ana Kolarević prikazana kao dvadeseti akcionar po vrijednosti akcija i imala je 1.921 akciju.

Milo Đukanović tada je bio crnogorski premijer i predsjednik Demokratske partije socijalista (DPS), a njegova vlada je u parlamentu izglasavanjem Zakona o mjerama za zaštitu bankarskog sistema omogućila pomoć Prvoj banci od 44 miliona, tj direktnu pomoć za porodični biznis i to je jedan od najistaknutijih primjera korišćenja pozicije političke moći za ostvarenjem privatne koristi.

Za razliku od Aca Đukanovića, koji tada nije založio sve svoje akcije, državna Elektroprivreda Crne Gore, koja je bila drugi najveći akcionar sa 66.758 akcija (preko 19 odsto vlasništva shodno založenim akcijama), založila je sve svoje akcije u Prvoj banci, kao i ostali navedeni vlasnici.

Ugovor o zalozi pokazuje da su dio vlasnika akcija činila lica ili firme, koje se tokom godina na različite načine povezuju sa bliskošću sa porodicom Đukanović, ili sa DPS ili državnim poslovima.

Dokument otkriva da je u vrijeme kada je zaključen Ugovor o zalozi firma „Izomont DV“ imala 4.809 akcija (kao deseti najveći akcionar), a Slobodan Trklja još 281 akciju.

Novina „Vijesti“ objavila je ovog proljeća svoje informacije da je jula te 2008. godine dio akcija Đukanovićeve „Capital Invest“ u Prvoj banci kupila upravo firma „Izomont DV“ po cijeni pet puta većoj od nominalne za 1,55 miliona, i to kreditom koji je prethodno dobila baš od Prve banke, a što je zakonski nedozvoljeno. Prema navodima novine, Slobodan Trklja postao je vlasnik firme „Izomont DV“ nedugo po kupovini Đukanovićevih akcija.

Nakon što je Milo Đukanović papreno zaradio od te prodaje, pola godine kasnije Prvu banku je spašavao novac građana, zahvaljujući odlukama Vlade, kojom je on rukovodio.

Firma „Moninvest“, koja je tada bila u vlasništvu osuđenog Svetozara Marovića, imala je 4.234 akcija, na listi akcionara su i firme koje su se povezivale ili se povezuju sa Vukom Rajkovićem, kao i on lično, kao i više firmi povezivanih sa Veselinom Barovićem.

Na listi akcionara bili su i Branko Ćupić iz Budve, povezivan sa nizom kontroverznih privatizacija (do danas je nejasno vlasništvo 30 kilograma opala pronađenih u jednom od njegovih hotela), tu je i nekadašnja rektorka Radmila Vojvodić, biznismen iz Tivta Rado Arsić, za kojeg je ukazivano da je u kumovskim odnosima sa optuženom predsjednicom Vrhovnog suda Vesnom Medenicom i protiv njega su podnošene krivične prijave zbog sumnji u nelegalnu gradnju.

Na listi akcionara su i Bojša Šotra, Milan Ivanović, Goran Rakočević, Mila Milović, Radenko Stijepović, Predrag Poček…firme „Stadion“ iz Podgorice, „Fjord“ iz Kotora, „PM Investment“ iz Podgorice, „Kovinić Company“ iz Tivta, „Tabacco Shop“ iz Podgorice, „Sofico“ iz Rožaja, „Unipred“ iz Bijelog Polja, „Javorak“ i „Mi-Rai“ iz Nikšića, „Čikom“ iz Podgorice…

Ugovorom o zalozi bilo je predviđeno da zalogodavci (njih 74) nemaju prava raspolaganja akcijama za vrijeme njegovog trajanja. Međutim, u slučaju ponude za kupovinu akcija od strane strateškog investitora, imali su pravo da ih prodaju tom strateškom investitoru uz prethodnu pisanu saglasnost Zalogoprimca (vlade), uz pružanje drugih sredstava obezbjeđenja najmanje u visini nominalne vrijednosti založenih akcija, koja su prihvatljiva za Zalogoprimca.

Ugovor o zalozi potpisali su tadašnji ministar finansija Igor Lukšić i Irena Čanović, sekretar Prve banke, koja je zastupala zalogodavce na osnovu pisane saglasnosti. Ugovor o kreditnoj podršci potpisali su Igor Lukšić i tadašnji predsjednik Odbora direktora Prve banke Radoje Žugić.

Žugić već godinu obavlja funkciju guvernera Centralne banke Crne Gore nakon isteka mandata, čime je bez stvarnog legitimiteta nosioca najviše monetarne funkcije u zemlji, ali zahvaljujući tome on danas može da odluči o daljoj sudbini prodaje akcija Prve banke.

Akcija za socijalnu pravdu