
Akcija za socijalnu pravdu (ASP) uputila je Ustavnom sudu inicijativu da utvrdi da li je moguće pokretanje postupka za ocjenu ustavnosti i zakonitosti Zakona o porezu na nepokretnosti, koji se tiče poreskog regulisanja sekundarnih stambenih objekata, odnosno stanova.
ASP je zaprimila dvije sadržinski gotovo identične sos prijave iz Nikšića. Podnosioci prijava su ukazali da stalno žive u Podgorici, gdje su kupili stanove, na kojima im se obračunava porez na sekundarni stan, jer nijesu promijenili mjesto prebivališta, a taj porez je veći i poreskih olakšica.
Takođe, jedan podnosilac prijave navodi da je nakon smrti roditelja u Nikšiću dobio dio vlasništva u porodičnom stanu i da je suvlasnik, dok drugi podnosilac prijave ima stan u Nikšiću kao potpunu svojinu. Oba smatraju da nepravedno plaćaju veći porez na stanove u Podgorici, jer su praktično to njihovi primarni stambeni objekti, uprkos tome što u Nikšiću imaju prebivalište.
Postupajući po ovim sos prijavama, ASP je odlučila da uputi inicijativu Ustavnom sudu kako bi ustavne sudije utvrdile da li postoji nejednak poreski status poreskih obveznika u plaćanju poreza na nepokretnosti kroz normu o sekundarnim stambenim objektima, a koja potencijalno narušava princip jednakosti, koji je garantovan Ustavom Crne Gore, kao najvišim pravnim aktom.
Zakon o porezu na nepokretnosti ne definiše pojam „primarnog stambenog objekta, odnosno stana“, već na generalan način posebnim normama propisuje da je stopa poreza na nepokretnosti proporcionalna i iznosi od 0,25 odsto do 1 odsto tržišne vrijednosti nepokretnosti, dok za sekundarni stambeni objekat, odnosno stan ona iznosi od 0,3 odsto do 1,5 odsto. Toliko iznosi i za bespravni objekat kada se rješava stambeno pitanje, a kada je riječ o bespravnom objektu, kojim se ne rješava stambeno pitanje, onda je stopa od 0,3 odsto do 2 odsto.
Zakon sadrži i normu da se porez na nepokretnosti na stambenom objektu, odnosno stanu koji je prebivalište ili mjesto stalnog boravka poreskog obveznika, umanjuje za 20% za poreskog obveznika i po 10% za svakog člana njegovog domaćinstva, a najviše do 50% poreske obaveze.
Zakon o porezu na nepokretnosti potom definiše da se sekundarnim stambenim objektom smatra stambeni objekat, odnosno stan koji „nije prebivalište ili mjesto stalnog boravka poreskog obveznika“. Takvim objektom se smatra i onaj koji je u vlasništvu pravnog lica, dok se sekundarnim objektom ne smatra stambeni objekat, odnosno stan poreskog obveznika kojem je to „jedini stambeni objekat, odnosno stan na teritoriji Crne Gore, pod uslovom da obveznik ima prijavljeno prebivalište, odnosno stalni boravak na teritoriji Crne Gore.“
Na prednji način je Zakon o porezu na nepokretnosti sekundarne stambene objekte vezao za mjesto prebivališta ili stalnog boravka. Iako jeste prirodno da primarni stambeni objekat bude u mjestu prebivališta, otvara se pitanje šta sa situacijama kada poreski obveznik stvarno živi u stambenom objektu, koji nije u mjestu njegovog prebivališta, a iz bilo kojeg razloga neće ili ne može da promijeni mjesto prebivališta, te da li zakon treba i takve situacije da prepoznaje i na koji način.
ASP inicijativom traži da Ustavni sud utvrdi da li zakon takvog poreskog obveznika stavlja u nejednak položaj sa drugim poreskim obveznicima, jer plaćaju porez po većoj poreskoj osnovici i bez poreskih umanjenja, a za praktično istu pravnu situaciju, čime je uspostavljena nejednakost poreskih obveznika.
Na kraju, ASP očekuje da će ustavne sudije ovoj inicijativi posvetiti dužnu pažnju, makar onim dijelom u mjeri pažnje koju su posvetili pitanju takozvanih funkcionerskih stanova (a u svijetlu najave da bi mogli da budu oporezovani), kada su prvo donijeli jednu odluku o neustavnosti, a zatim se predomislili i odlučili da je preispitaju, uvodeći na taj način u javni prostor stanje pravne nesigurnosti.
Akcija za socijalnu pravdu