U proteklih pet godina je za zarade preglomazne državne administracije izdvojeno 2,3 milijarde eura, a zahvaljujući tome što je bivša vlast ne smanjivala, već nepotrebno povećavala broj zaposlenih, ove godine je za zarade projektovano nestvarnih 523 miliona eura, čime ovaj izdatak prvi put prelazi magičnu cifru od pola milijarde eura.

Svih proteklih godina svjedoci smo da se u javnosti stalno potencira potreba optimizacije državne administracije, ali brojke za izdvojene zarade ukazuju da se ona samo gomila i da je odavno pređena „crvena linija“, te se najhitnije i korjenito mora pristupi rješavanju tog problema.

U 2016. je za zarade izdvojeno 422,5 miliona, a krajem te godine je izvršnu vlast preuzela Vlada bivšeg premijera Duška Markovića, pod čijom su palicom do 2020. izdaci za zarade na centralnom nivou uvećani do nivoa od 498,5 miliona, što je skok za oko 15 odsto (2017 – 445,3 miliona, 2018 – 460 miliona, 2019 – 472,8 miliona).

Markovićeva partija izgubila je vlast na prošlogodišnjim avgustovskim izborima, a tromjesečni tranzicioni period iskoristila je za dodatna zapošljavanja u javnom sektoru. Prema nedavnoj izjavi novog premijera Zdravka Krivokapića u tom periodu je uvećan broj za oko 3,2 hiljade.

Cilj smanjenja javne uprave do 2018. godine bio je 3 odsto, a do 2020. godine je bio 5 odsto.

Prema informacijama Nevladine organizacije Akcija za socijalnu pravdu, novo Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija trenutno priprema izvještaj o uspješnosti sprovođenja Plana optimizacije javne uprave za period jul 2018 – decembar 2020. godine.

Iako bi način zapošljavanja u javnoj upravi morao da bude zakonski veoma jasan, upitnik na koji državne institucije odgovaraju, u cilju prikupljanja informacija, otkriva šokantne razmjere zaobilaženja zakonskih propisa i neprimjerenih oblika zapošljavanja u javnom sektoru.

Tako proizilazi da je Uži kabinet prošle Vlade davao odobrenja za zapošljavanja ne samo na ugovore na neodređeno vrijeme i na ugovore na određeno vrijeme, već čak i na ugovore o djelu i ugovore o privremenim i povremenim poslovima, što je svakako bio ogroman prostor za politički uticaj i zapošljavanje kadra, koji je podržavao opciju bivše vlasti.

Upitnik otkriva da se od institucija traže i podaci o zaposlenima po osnovu sprovođenja mjera aktivnih politika zapošljavanja, poput Programa stručnog osposobljavanja, po projektima finansiranim iz fondova Evropske Unije i donacija, ali i po osnovu „sezonskog karaktera“.

Međutim, iako je ranije Državna revizorska institucija utvrdila i problematična zapošljavanja po osnovu ugovora o „dopunskom radu“, upitnik ne navodi kao posebnu tu vrstu zapošljavanja. Upravo dopunski rad pokazuje sav paradoks zapošljavanja u državnoj administraciji, jer podrazumijeva istovremeno angažovanje zaposlenog u jednom resoru, a na istim poslovima u drugom resoru.

Tako, recimo, zaposleni može imati ugovor na neodređeno vrijeme u jednom ministarstvu, a iste poslove „dopunski“ obavljati u drugom ministarstvu ili upravnom organu, što je pravno neodrživa (i neprihvatljiva) situacija u državnoj upravi, imajući u vidu prirodu dopunskog rada.

Činjenica da je nova Vlada projektovala 523 miliona za zarade u ovoj godini, ali i dodatnih 11,4 miliona za ugovore o djelu, pokazuje da očigledno nije spremna da u prvoj godini svog mandata ozbiljnije „otvori“ priču o rješavanju problema preglomazne državne administracije, koja je godinama u dobroj mjeri služila za „partijska uhljebljenja“, a ne stvaranje profesionalne uprave.

Ipak, u zemlji koja je enormno zadužena, koja maltene da nema nikakvu sopstvenu proizvodnju, a čiji su resursi dati više ili manje privilegovanim pojedincima, pitanje viška zaposlenih u administraciji i pitanje kompetentne javne uprave će vrlo brzo morati doći na dnevni red , a pored ranijih zapošljavanja, svakako bi “pod lupom” javnosti morala da budu i ona, koja se u međuvremenu realizuju od nove vlasti..

NVO Akcija za socijalnu pravdu