Dok Kap Uniprom od januara 2020. godine plaća Elektroprivredi Crne Gore (EPCG) cijenu struje od 45 eura po megavatu, crnogorski potrošači njenoj kćerki kompaniji – Crnogorskom elektrodistributivnom sistemu (CEDIS), za struju kojom se pokrivaju tehnički gubici u distribuciji, u istom periodu plaćaju oko 54 eura po megavatu.

Cijenu za gubitke utvrđuje Regulatorna agencija za energetiku, dok CEDIS upravo od EPCG kupuje električnu energiju da bi bili pokriveni ti tehnički gubici. Istovremeno, za struju koju im EPCG isporuči za potrošnju, crnogorski potrošači plaćaju tržišnu cijenu struje.

Stoga EPCG i sa firmom Kap Uniprom novu cijenu električne energije mora da dogovori po tržišnom ključu za privredne subjekte, a ne na teret svih crnogorskih građana i ukupne privrede. Odnosno, ukoliko vlasniku Kap Uniprom Veselinu Pejoviću ne odgovara cijena struje koju nudi EPCG, shodno tržišnoj utakmici može da je nabavi na evropskom tržištu.

S tim u vezi, zabrinjavajuće su najave Vladinih zvaničnika posljednih dana, kojima se nagovještava uključenje države u definisanje cijene za Kap Uniprom, pa Akcija za socijalnu pravdu (ASP) ukazuje da bi svaka povlašćena, a ne tržišna cijena za jednu privatnu kompaniju, značila državnu pomoć, koja bi morala da prođe zakonske procedure.

Ukoliko Vlada Zdravka Krivokapića namjerava da deceniju, nakon što je to učinila nekadašnja Vlada Demokratske partije socijalista, dodijeli novu državnu pomoć za Kombinat aluminijuma, mora pokazati, i dokazati, šta je interes svih građana da se kroz budžet državne kompanije (i/ili državnu kasu) omogući povlašćena cijena struje privatnom vlasniku.

ASP podsjeća da je nekadašnji paket državne pomoći za Kombinat aluminijuma od 300 miliona eura gurnuo javne finansije u debeli minus, od kada je počeo začarani krug zaduživanja zemlje, koji godinama traje. Naknadno je Državna revizorska institucija utvrdila da je paket državne pomoći bio nezakonit, ali odgovorni nijesu završili u zatvoru.

Godine 2013. Država Crna Gora je bila izložena svojevrsnom poniženju na evropskoj energetskoj sceni, kada se saznalo za krađu struje iz evropske interkonecije za potrebe Kombinata aluminijuma. Država je kasnije morala da vrati ukradenu struju, a trošak je prebacila na njene energetske kompanije.

U međuvremenu je oko devet godina trajao stečajni postupak Kombinata aluminijuma, koji je sprovođen pod nizom nepoznanica, a većina toga ni do danas nije poznata, dok je nedavno iz EPCG podnijeta krivična prijava zbog dodjele besplatnih CO2 kredita Unipromu, koje je kasnije preprodao EPCG.

Dakle, brojni odgovori i dalje čekaju da ugledaju svijetlo dana, a građani Crne Gore više nikada ne smiju da budu taoci ničijih biznis ili bilo kakvih drugih interesa. ASP ukazuje da je svaka Vlada prioritetno dužna da vodi računa o džepu svih građana, a ne o džepu bilo kojeg privatnog vlasnika.

Ines Mrdović

Akcija za socijalnu pravdu