Poslanici u Skupštini Crne Gore trebalo bi amandmanski da djeluju na predložene izmjene Zakona o javnim nabavkama kako bi postao kvalitetna i stvarna, a ne fiktivna brana korupciji, te je posebno potrebno onemogućiti da se desetine miliona eura godišnje troše tajno i istovremeno ojačati kontrolu postupaka javnih nabavki, koja je sada praktično minorna.

Zakon o javnim nabavkama je jedan od ključnih sistemskih antikoruptivnih zakona u zemlji, ali niz rješenja omogućava da se u praksi uigranim i razrađenim šemama kroz različite postupke nabavki ne samo milioni eura iz državne kase prelivaju u privatne kase, već i da se javna i lokalne administracije enormno rasipaju i bahate novcem poreskih obveznika.

Prema postojećem Zakonu o javnim nabavkama, takozvane jednostavne nabavke, ispod pet hiljada eura, se uopšte ne prikazuju kroz elektronski sistem nabavki. U isto vrijeme, nema nikakvog limita koliko godišnje tim modelom može da se dodijeli poslova u odnosu na ukupan budžet za nabavke.

Upravo to je dovelo do toga da se desetine miliona eura na godišnjem nivou troše baš kroz ovaj model jednostavnih nabavki, koji je regulisan pravilnikom kao podzakonskim aktom, a to znači da je bez ikakve kontrole, bez mogućnosti žalbe i suštinski se troši novac poreskih obveznika u potpunom mraku, odnosno može se reći da je u sivoj zoni.

Akcija za socijalnu pravdu (ASP) smatra da se javni naručioci zakonski moraju ograničiti na maksimalnih pet odsto koje mogu godišnje da potroše po modelu jednostavnih nabavki u odnosu na ukupan budžet, kao i da dokumentaciju objavljuju kroz sistem elektronskih nabavki, kako bi bile transparentne, a što će svakako biti preventivni mehanizam za tajne dilove i tajne potrošnje.

Kao poseban problem ASP u Zakonu o javnim nabavkama prepoznaje izostanak bilo kakve stvarne kontrole po službenoj dužnosti nabavki pojedinačno velikih vrijednosti. U praksi to znači da tendere i ugovore višemilionskih iznosa niko ne kontroliše, već je jedini vid kontrole ukoliko neko od učesnika u postupku javne nabavke podnese žalbu nadležnoj komisiji.

Sadašnja kontrola generalno postupaka javnih nabavki od strane Ministarstva finansija i nadležnog direktorata u tom Ministarstvu, na čijem je čelu i dalje kadar Demokratske partije socijalista, stvarno ne postoji, jer izvještaji koji se dostavljaju ne znače ama baš nikakvu stvarnu kontrolu priprema tendera, pojedinih faza, izvršavanja ugovora, već su dominantno rade zbog pripreme statistika i evidencija.

ASP u predloženim izmjenama kao indikativan predlog vidi i mogućnost uvođenja u ugovor poslovnih običaja, što je naročito problematično u ovoj fazi razvoja crnogorskog društva, gdje se ne poštuju niti Ustav, niti zakoni, niti ugovori, pa uvođenje uzansi može relativizovati kvalitet izvedenih poslova i nabavki roba i usluga, te pospješiti koruptivne dilove.

Pored toga, pojedine predložene izmjene su direktno narušavanje pravnog poretka u zemlji, jer se otvara prostor za retroaktivno važenje zakona (a bez proklamovanog javnog interesa), pa bi to u praksi moglo rezultirati i potencijalnim tužbama…dok je indikativno i ukidanje dostavljanja garancija ponuda u određenim slučajevima (garancije za izvršenje ugovora su već svakako niske i kao takve neodgovarajuće za naručioce, a pogoduju ponuđačima).

Imajući u vidu da su predložene zakonske izmjene uvrštene na sjednicu državnog parlamenta, koja je u toku, a da postojeći zakon ima niz pravnih praznina i indikativnih podredbi, to jedan ovakav zakon ne bi trebalo da prođe „ispod radara“ i bez potrebne pažnje da se postojeća zakonska rješenja unaprijede.

Oblast javnih nabavki je jedna od najkritičnijih na korupciju. Ranija istraživanja na nivou Evropske Unije pokazivala su da u tim zemljama do 15 odsto vrijednosti ugovorenih poslova kroz sistem javnih nabavki predstavlja korupciju. Crna Gora je daleko od evropskih zemalja u razvijenosti demokratije i njena stvarna borba protiv korupcije je tek u povoju.

Akcija za sosijalnu pravdu