Crnogorsko tužilaštvo moralo bi najhitnije da se uključi u slučaj Kombinata aluminijuma Podgorica (KAP) i Elektroprivrede Crne Gore (EPCG) i utvrdi da li u postojećem ugovoru o kupovini struje ima elemenata krivičnog djela zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, a imajući u vidu da je nastupila šteta od najmanje 60 miliona eura za EPCG.

Iz menadžmenta EPCG su skorije naveli taj iznos kao direktnu štetu zbog ovogodišnje cijene za KAP od 45 eura po megavatu struje, jer je u međuvremenu cijena višestruko uvećana na tržištu.

Realna šteta moguće je i veća, budući da je poslednjih dana cijena dostigla nevjerovatnih preko 300 eura po megavatu, pa je prosto neshvatljivo da ugovorni aranžman o prodaji struje KAP-u nije imao zaštitnu klauzulu za EPCG u slučaju enormnih tržišnih skokova cijene energije.

Stoga tužilaštvo treba da utvrdi sve elemente ugovornog aranžmana u kontekstu dobrih poslovnih običaja, odnosno da li je došlo do zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju zbog čega je nastupila ogromna šteta za državnu kompaniju, a privatnoj kompaniji omogućeno da profitira.

Slučaj KAP, koji je u privatnom vlasništvu, poslednjih sedmica je u žiži domaće javnosti, nakon najave njegovog gašenja zbog visoke cijene električne energije, te zahtjeva privatnog vlasnika da mu se odobri subvencionirana cijena ili država preuzme upravljanje njime na godinu.

U čitavu priču se uključila i Vlada, koja je prije dva dana usvojila odgovarajuće zaključke u vezi KAP-a, ali je nevjerovatno da usvaja „Usmenu informaciju“ o nastavku pregovora EPCG i privatnog vlasnika KAP-a, pri tome ne navodeći nikakav pravni osnov, koji koristi da se uključi u čitav slučaj, niti je objelodanila bilo kakve detalje iz „Usmene informacije“.

Ovakvoj praksi usmenih dogovora o KAP-u svjedočimo nakon punih osam i po godina, jer je sredinom 2013. godine tadašnja Vlada „usmenim informacijama“ odlučivala o sudbini fabrike.

Podsjećanja radi, te godine je uveden stečaj u fabriku, a nakon kontroverznog postupka imovina prodata Unipromu. Građani su dobro zapamtili da je zemljište prodato po cijeni od besprizorno potcijenjenih 11 eura po kvadratu, što je praktično poklanjanje, a ne prodaja.

Stoga Vladini najviši funkcioneri, kada danas govore da Državi treba vratiti oteto, navodeći kao primjer ulcinjsku Solanu, isti odnos treba da primijene i prema KAP-u, odnosno prioritetnije je da insistiraju na preispitivanju tog stečajnog postupka, a ne na davanju „zelenog svijetla“ da se njegovom vlasniku omoguće nove subvencije.

Uostalom, ukoliko postoji javni interes za dodjelom državne pomoći privatnoj kompaniji, onda se to mora sprovesti po jasno propisanoj zakonskoj proceduri, jer zaključci Vlade ne mogu imati veću pravnu snagu od zakona ove države i ovoj Vladi valjda to mora biti kristalno jasno.

Takođe, javni interes se mora dokazati, a to nije interes niti pojedinačnog privatnog vlasnika, niti nekoliko stotina zaposlenih u jednoj privatnoj kompaniji, već je to ukupni, zajednički interes svakog pojedinačnog građanina ove zemlje, kojima se „slovom i brojem“ mora pokazati i dokazati zašto bi svi oni pomagali privatnu kompaniju KAP i njegove radnike.

Ines Mrdović

Akcija za socijalnu pravdu