Ugledni pravnik može do 12 godina u Sudskom savjetu

Milioni eura uzalud cekaju
3 Juna, 2024
Tužioci i sudije se raduju IBAR zakonima
6 Juna, 2024

Ugledni pravnik može do 12 godina u Sudskom savjetu

Predloženim izmjenama Zakona o Sudskom savjetu i sudijama omogućava se da član Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika po isteku mandata, i do izbora novog člana, može ostati na toj poziciji čak do dvije godine, što je nedopustivo dug period i poslanici u cilju zaštite pravnog poretka trebaju amandmanski djelovati kako bi taj rok skratili.

Prema Ustavu Crne Gore mandat Sudskog savjeta traje četiri godine.

Predloženim izmjenama sada se precizira da isto lice može biti birano za člana Sudskog savjeta najviše dva puta, dok predsjednik i članovi Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, kojima prestaje mandat istekom vremena na koje su birani, nastavljaju da vrše dužnost do izbora i proglašenja novih članova Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, a najduže do dvije godine.

Rok od dvije godine je isuviše dug i treba ga skratiti na maksimalnih šest do osam mjeseci, jer vrijeme višegodišnjih v.d. stanja treba konačno da postane prošlost u ovoj državi, a sa druge strane treba izbjeći da se omogući ogroman vremenski prostor za različite trgovine u vezi sa izborom članova Sudskog savjeta.

Iako se radi o deblokirajućem mehanizmu, i za takve mehanizme postoje optimalni, a ne pretjerani vremenski rokovi, te bi svi u ovoj državi morali biti svjesni sopstvenih odgovornosti u obezbjeđenju vladavine prava u njoj, a naročito oni koji upravljaju sa zakonodavno-izvršno-pravosudnog nivoa.

Ukoliko ostane ovakva odredba, to će praktično otvoriti mogućnost da član Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika, koji bi bio biran u dva puna mandata, i kojem bi u oba slučaja istekao mandat, a zbog neizbora novih on ostao na toj poziciji do dvije godine, mogao na toj funkciji da provede čitavih 12 godina. To je neprihvatljivo dug period, posebno imajući u vidu pređašnja iskustva sa ovim pitanjem i dugogodišnja upravljanja Sudskim savjetom sa v.d. pozicije.

Pored toga, zakonska novina je da član Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika ne može biti lice koje je u posljednjih pet godina bilo funkcioner političke partije visokog nivoa (predsjednik partije, član predsjedništva, zamjenik predsjednika partije, odnosno člana predsjedništva, član izvršnog ili glavnog odbora, član savjeta partije i drugi funkcioner partije) ili neposredno birano na izborima ili obavljalo funkciju člana Vlade.

Zbog dubine institucionalne krize u zemlji i političkog sistema u kojem partije imaju dominantnu riječ, a zbog neophodnosti budućeg političko institucionalnog državnog oporavka, ovaj rok od pet godina bi bilo cjelishodno i društveno opravdano povećati na najmanje osam godina.

Akcija za socijalnu pravdu je već ukazala da se nizom novina ne doprinosi kvalitetnijoj i boljoj kontroli rada sudija, iako je javnost imala značajno veća očekivanja, a što neće doprinijeti ni poboljašanju stanja u ovoj oblasti, koja se označava najkritičnijom institucionalnom tačkom u zemlji i ozbiljnom kočnicom u daljem integracionom procesu.

Pri tome se može steći utisak da je bio poprilično veliki uticaj upravo iz sudijske sfere na mnoga zakonska rješenja, a imajući u vidu da je poseban akcenat u zakonskim izmjenama stavljen na materijalni status nosilaca pravosudnih vlasti.

Tako se kod načela nezavisnosti i samostalnosti sada dodaje i „materijalna nezavisnost“, koja se definiše da „sudija ima pravo na zaradu i penziju u skladu sa dostojanstvom sudijske funkcije i odgovornošću sudije, a da iznos zarade i penzije sudije garantuje njegovu nezavisnost i materijalnu sigurnost.“

Pored toga, u dijelu prava sudija sada se novim stavom naznačava da „sudije ostvaruju pravo na zaradu, naknadu zarade, druga primanja i prava u vezi sa vršenjem sudijske funkcije u skladu sa zakonom kojim se ureduju zarade nosilaca pravosudnih funkcija, a sudije ostvaruju prava iz rada i po osnovu rada u skladu sa opštim propisima o radu.“

U konačnom, dodatno se dopisuje da Sudski savjet, u okviru svojih nadležnosti, ne daje samo mišljenja na nacrte propisa iz oblasti pravosuđa, što je do sada bio slučaj, već i na nacrte propisa koji se odnose na zarade i ostvarivanje drugih prava i obaveza sudija.

Sve ove norme o materijalnoj nezavisnosti sudija svakako da prate opšte evropske standarde, ali građani Crne Gore sa druge strane imaju očekivanja da sudije, koje treba da plate evropski, treba i da sude evropski i obezbijede pravdu evropski, a ne po moćnima i privilegovanima.

Akcija za socijalnu pravdu