Vrhovni sud je danas potvrdio ono što je saopštila Akcija za socijalnu pravdu (ASP), a to da je uništio spise predmeta revizije za kontroverzni slučaj Limenka, koji nose oznaku „Rev“ 991/15, a ASP ponavlja da je nedopustivo da vrhovna sudska instanca, koja odlučuje o pravdi u ovoj državi, uništava bilo kakvu vrstu sudske dokumentacije.

Nakon sos prijave da je reviziona presuda u predmetu Limenka potvrđena na indikativnim dokazima, kojima je presuđeno u korist tužioca Aca Đukanovića, a na štetu državnog budžeta, iz kojeg je plaćeno najmanje 10,6 miliona eura tužiocu po osnovu izgubljene dobiti, kamate i ostalih troškova, ASP je od Vrhovnog suda zatražila kompletne spise predmeta po reviziji broj 991/15.

Prednje posebno stoga što valjda najviša sudska instanca treba u svom posjedu da čuva sve o čemu presuđuju i na osnovu čega presuđuju, jer je to minimum odgovornosti, ali i obaveze prema javnom interesu, tj interesu građana ove države, te je nepotrebno sakrivanje iza bilo kakvih zakonskih, podzakonskih ili drugih akata.

Vrhovni sud je 27. jula ove godine donio Rješenje kojim odbija zahtjev za pristup informacijama (u prilogu ovog maila kao dokaz), uz obrazloženje da se „predmetni spisi ne nalaze u posjedu ovog organa, jer su isti uz saglasnost Državnog arhiva Crne Gore izlučeni, što je konstatovano na zapisniku Su V br. 118-23-2 od 29.03.2023. godine, pa je odlučeno kao u dispozitivu rješenja.“

Kako se dalje navodi, „za  ukazati je da je na osnovu člana 2 stav 3 i člana 11 stav 3 Zakona o arhivskoj djelatnosti (“SL.list Crne Gore” 49/2010 i 40/2011) i čl. 222-232 Sudskog poslovnika (“SL.list Crne Gore” br 66/2016) i Pravilnika o sadržaju i načinu izrade liste kategorije registraturske građe i načinu odabiranja i predaje Arhivske građe Državnom arhivu (“SL.list Crne Gore”, br 58/11), donijeta Lista kategorija registraturske građe Vrhovnog suda Crne Gore, u kojoj je predviđeno da se predmeti po reviziji evidentirani u upisniku “Rev”  čuvaju 5 godina.“

Nakon ovakvog odgovora Vrhovnog suda, ASP se na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama obratila Državnom arhivu na Cetinju, od kojeg su zatraženi spisi ovog predmeta, ali je zahtjev odbijen, jer nijesu u posjedu, budući da je došlo do izlučenja, odnosno uništenja.

U dokumentima koje je Državni arhiv dostavio ASP-u (u prilogu ovog maila kao dokazi) može se vidjeti da je 29. marta ove godine od Državnog arhiva zatražena saglasnost za uništenje bezvrijednog registraturskog materijala, koji je popisan na 18 strana, za period 2008-2016 godina.

Istog dana je donijet zapisnik o radu predstavnika Državnog arhiva i Komisije za popis bezvrijednog registraturskog materijala Vrhovnog suda, gdje se, pored ostaloga, navodi da je „izvršen pregled cjelokupnog registraturskog materijala koji se predlaže za izlučivanje, pa su na osnovu ličnog uvida i ocjene vrijednosti pojedinih kategorija bezvrijednog registraturskog materijala ustanovili da isti ne sadrži podatke za trajno čuvanje, niti je potreban za dalji rad registrature, pa se može dati u preradu (otpadu) ili na drugi način uništiti.“

U Zapisniku se zatim taksativno navode oznake predmeta koji se predlažu za uništenje (pogledati dokaze). Istog tog dana Državni arhiv donosi odluku kojom odobrava uništenje „bezvrijednog registraturskog materijala“ za period 2008-2016 godina.

Dana 6. aprila ove godine Vrhovni sud šalje Državnom arhivu obavještenje da je tog dana izvršeno uništenje bezvrijednog registraturskog materijala za šta su prethodno dobili saglasnost.

Dakle, nesporno je da je Vrhovni sud uništio ogroman broj revizija u svom posjedu ( i ne samo njih), pri čemu je nevjerovatno da nosioci sudske vlasti uopšte mogu pomisliti da se uništava sudska dokumentacija bilo koje vrste. Ovo posebno u eri digitalizacije, gdje se sve elektronski pohranjuje i tako čuva.

Stoga Vrhovni sud ne treba nemušto da se sakriva iza podgoričkog Osnovnog suda, za koji navodi da posjeduje spise ovog predmeta, jer je dokumentacija po reviziji tražena od njega, a ispostavlja se da je to što je bilo u njegovom posjedu uništeno.

ASP napominje da smo svjedoci da, nakon niza državnih organa i institucija koji su poslije trodecenijske vlasti jedne partije mahom „potrčali“ da uništavaju dokumenta, ova praksa izgleda nije strana ni pravosudnim organima, a pravosuđe se u zemlji godinama sa međunarodnih adresa ocjenjuje kao velika kočnica u demokratizaciji društva i kao zarobljeno.

ASP na kraju ukazuje da uništenje dokumentacije suštinski podrazumijeva – nema dokaza, nema ni odgovornosti.

Akcija za socijalnu pravdu

Napomena: Fotografija: sudovi.me