Ako je suditi po javnim evidencijama crnogorske Vlade, u 25 crnogorskih opština je broj korisnika dodatka za njegu i pomoć, u javnosti poznatijeg kao tuđa njega i pomoć, a shodno obračunu po pojedinačnim rješenjima za oktobar minule godine premašio brojku od preko šokantnih 21 hiljadu primalaca, saopšteno je za Dan iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove nevladine organizacije ukazuju da pravo na dodatak za njegu i pomoć ima lice kome je zbog tjelesnih, mentalnih, intelektualnih ili senzornih oštećenja ili promjena u zdravstvenom stanju neophodna njega i pomoć i naglašavaju da je ono drugačije od prava na ličnu invalidninu, kojeg zakonski ostvaruje lice sa teškim invaliditetom.

Kako dodaju, ako se ima u vidu procjena o ukupnom broju stanovnika u zemlji, proizilazi da najmanje oko 3,5 odsto populacije koristi tuđu njegu, odnosno nije u stanju da se brine o sebi i neophodna mu je njega i pomoć, a ne računajući one sa ličnom invalidninom, koji zaista jesu kategorija koja ne može da brine o sebi.

Prema njihovim riječima, to su frapantne brojke i otvaraju pitanje da li je tuđa njega i pomoć dodjeljuje i kome treba, i kome ne treba, odnosno da li je ovo socijalno pravo već duže godina postalo mamac za glasače i izborno „dodvoravanje“, naročito starijoj populaciji.

„Poznato je da su primaoci tuđe njege uglavnom iz najstarije populacije, od kojih najveći broj ima male penzije, nedovoljne za puko preživljavanje, pa im se ovim „sitnišom“ praktično nadomještavaju slaba penziona primanja, umjesto da im se penzije kvalitetno povećaju. Drugim riječima, umjesto da im država kroz iole pristojne penzije obezbijedi ono što su radeći godinama zaista i zaslužili, i tako u starosti imaju iole kvalitetan život, stiče se utisak da se ovo izdavajanje svelo na klasično „izborno-socijalno dodvoravanje““, kažu u ASP-u.

Iz ASP-a navode da ne postoje zvanični raspoloživi podaci o stvarno provedenim kontrolama da li dodatak na njegu i pomoć zaista ostvare oni kojima je to potrebno, odnosno o utvrđenim zloupotrebama, ali je teško shvatljivo da 3,5 odsto populacije (a koji nijesu korisnici ličnih invalidnina) nije u stanju da se brine o sebi i potrebna je ova vrsta pomoći.

U prvom dijelu godine dodatak za njegu i pomoć iznosio je nepunih 69,89 eura, a zbog usklađivanja nastalih primjenom programa Evropa sad u drugom dijelu ove godine uvećan je na 75,97 eura. Novo usklađivanje biće od ovog mjeseca, ali će ono biti simbolično. Ranijih godina mjesečni iznos za tuđu njegu je bio prosječno 66 eura.

Za pola godine manjinske vlade Dritana Abazovića, što dok je imala podršku u parlamentu, što dok je bila bez te podrške (a i dalje je bez političkog legitimiteta), došlo je do uvećanja korisnika za dodatak za njegu i pomoć za preko 950 korisnika, čime je brojka ovih korisnika po obračunu isključivo za oktobar, a po pojedinačno prikazanim rješenjima, premašila 21 hiljadu.

Početkom 2016. godine broj korisnika je bio nešto preko 14 hiljada primalaca i te godine je za tuđu njegu i pomoć izdvojeno 10,6 miliona (prema završnom računu tadašnje vlade). Već naredne godine za ovo pravo opredijeljeno je 21,4 miliona…

Manjinska vlada je reabalansima uvećala za ovu godinu izdatak za dodatak za njegu i pomoć na 39 miliona, dok je Budžetom za ovu godinu opredijeljeno 40 miliona, što je jasan znak da se, pored simboličnog usaglašavanja iznosa, projektuje rast broja korisnika za ovaj izdatak u godini predjedničkih izbora i mogućih vanrednih parlamentarnih izbora.

Iz ASP-a međutim ukazuju i da je moguće da je iznosom od 40 miliona na toj budžetskoj liniji svjesno projektovano mnogo više novca nego što će biti stvarna potreba, a kako bi se onda sredstva mogla preusmjeravati za druge budžetske potrebe.

Naime, opšte je poznato da vlade projektuju na određenim budžetskim linijama mnogo više novca, iako se unaprijed zna da to nije stvarna potreba, ali se onda viškovi milioni sa takvih budžetskih linija preusmjeravaju na druge budžetske izdatke. Takvoj praksi se na ovom nivou razvoja demokratskog društva Crne Gore još dugo neće stati na kraj, ocjenjuju u ASP-u.

Napomena: Ovaj članak je objavljen u novini “Dan” dana 03. januara 2023. godine.