Manjinsko-tehnička vlada je krajem prošle godine na pravno indikativan način nastavila privatizaciju Instituta „Simo Milošević“ u Igalu, bez postojanja biznis plana za investitore i bez izvještaja o procjeni vrijednosti te kompanije, a na bazi zastarjelog informativnog memoranduma i nacrta kupoprodajnog ugovora iz 2018. godine, koji nema čak ni antikoruptivnu klauzulu, pokazuju podaci u posjedu Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Nacrt kupoprodajnog ugovora pripremali su pravni savjetnici bivše vlade Demokratske partije socijalista (DPS), koja je tender pokrenula 2018., da bi ga dvije godine kasnije proglasila neuspjelim, a suština antikoruptivne klauzule jeste da se ugovor smatra ništavim, ukoliko je zaključen uz kršenje antikoruptivnih pravila.

Nijedan privatizacioni ugovor bivših DPS vlada, kojima su brojni domaći resursi i firme rasprodati u bescjenje, nije imao ove klauzule, a izgleda da nije bio ni u fokusu manjinsko-tehničke vlade, iako njen premijer, makar u javnim nastupima, ističe borbu protiv korupcije.

Nacrt kupoprodajnog ugovora daje mogućnost kupcu da, uz saglasnost vlade, može prodati, otuđiti ili ustanoviti teret nad dijelom ili imovinom kompanije u cjelosti, što mu u praksi može obezbijediti dobijanje kredita kroz uspostavljanje hipoteka nad vrijednom imovinom Instituta. Time bi kupac faktički mogao da finansira investicioni program, umjesto da donese svoj novac.

Socijalni program traje tri godine, nakon čega kupac ima potpunu slobodu koliko radnika da zadrži. Novi kolektivni ugovor za zaposlene Instituta već dugo se ne donosi, pa u pokrenutom privatizacionom procesu treba tražiti direktne razloge zašto se to ne čini, dok je nacrtom ugovora predviđena i arbitraža u Beču po pravilima Međunarodne trgovinske komore.

Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte je, na upit o pravnom osnovu po kome je odlučeno da se nastave pregovori za prodaju državnih akcija u Institutu Simo Milošević, ASP-u dostavio presudu Upravnog suda, kojim je poništeno rješenje ranijeg Savjeta za privatizaciju iz maja 2020. godine o neuspjelom tenderu za prodaju 56,4 odsto akcija kompanije.

Upravni spor je pokrenuo Konzorcijum Philibert i Vile Olivia, koji su uložili prigovor. Upravni sud nije doveo u pitanje pravo tenderske komisije da odbije ponudu u svim fazama postupka, ali je formalno našao propust da se prigovor odbija pozivanjem na član Uredbe o prodaji akcija i imovine putem javnog tendera, koji se odnosi na ovlašćenje da se odbije ponuda.

Manjinska vlada nije iskoristila pravo da se žali na ovu presudu Upravnog suda, makar prema onome što je dostavljeno ASP-u, već da ekspresno formira novu tendersku komisiju i nastavi prodaju sa istim Konzorcijumom, iako ni u jednom privatizacionom propisu ne piše da se postupak nastavlja na osnovu sudske odluke, a posebno što je u međuvremenu protekao rok od čak pet godina (takođe se dogodila i korona epidemija, koja je pomjerila granice turističkih ponuda) i naročito ne na bazi starog nacrta ugovora.

Savjet za privatizaciju navodi i da, u okviru tenderske dokumentacije, ne posjeduje izvještaj o procjeni vrijednosti Instituta Simo Milošević, koji se nalazi na samoj obali mora i na izuzetnoj lokaciji. Poslednji finansijski izvještaj kompanije pokazuje da je poslednja procjena sa kraja 2020. godine i da je vrijednost oko 120 miliona eura.

Tenderska komisija formirana je sa devet članova (Uredbom o prodaji akcija i imovine putem javnog tendera, staroj preko dvije decenije, dozvoljava se najmanje sedam članova), a kao njen član je imenovana i Zaštitnica imovinsko pravnih interesa. Upravo ta insitucija je zastupala interese države na Upravnom sudu, te je potpuno nejasno zašto se njen predstavnik uključuje i u donošenje odluke o privatizaciji.

Igalski Institut, sa višedecenijskom tradicijom turističko-zdravstvenog liječenja, po kome se Crna Gora prepoznavala i van njenih granica, trenutno preživljava najteži period svog postojanja, a zaposleni mjesecima pozivaju vladu da im pomogne i obezbijedi milionsku pozajmicu za plate.

U istom periodu krajem prošle godine, kada je promptno odlučila da požuri sa prodajom Instituta, manjinsko-tehnička vlada je platila 6,3 miliona eura za luksuzne prostorije u Podgorici, a za smještaj Državne revizorske institucije, koja će uskoro raditi reviziju potrošnje iz državne kase.

Akcija za socijalnu pravdu

Napomena: Izvor fotografije: Institut Simo Milošević