Glavnim projektom za rekonstrukciju puta Lubnice Jezerine, sa probijanjem tunela kroz Bjelasicu, bila je predviđena njegova cijena od 38 miliona eura, otkrivaju podaci u posjedu Akcije za socijalnu pravdu (ASP), dok se već sada može procijeniti da su jako slabe šanse države da naknadi štetu zbog narastanja ukupne cijene posla na bezmalo 60-tak miliona.

Posao, koji ulazi u sedmu godinu realizacije, oslobođen je PDV-a i cijena iz Glavnog projekta od 38 miliona eura ga ne uključuje. Investiciju kontroliše konzorcijum IRD Engineering & DBA Progetti iz Italije, koji je po prvobitno zaključenom, odnosno osnovnom ugovoru plaćen nepunih 1,3 miliona eura, a ASP nije u posjedu eventualnih aneksa tog konsultantskog ugovora.

Prema podacima ASP-a, Glavni projekat kroz veći broj pojedinačnih knjiga, koje se odnose na pojedine radove za dionicu Lubnice Jezerine, a što podrazumijeva i probijanje tunela, je avgusta 2015. godine dominantno uradila podgorička firma „Put-Inženjering“.

Shodno Glavnom projektu, posao je obuhvatao nekoliko cjelina, a svakako je najznačajnija Klisura, koja u najvećem dijelu obuhvata izgradnju tunela kroz Bjelasicu. Njegova izgradnja trebalo je da košta 27,6 miliona eura, od čega na građevinski dio tunela otpada 21,5 miliona, a ostatak su elektro, ventilacioni, saobraćajni i ostali pomoćni radovi.

Cjelina Lubnice Jelovica (trasa, zidovi, most) trebalo je da košta 6,1 miliona, cjelina Jelovica (trasa, zidovi, most) oko 1,4 miliona, trasa i dva mosta kod Klisure još 1,1 miliona, cjelina Jezerine (trasa, zidovi) oko 1,2 miliona, a još pola miliona za saobraćajno opremanje svih lokaliteta.

ASP napominje da je procedura za ovaj posao provedena dok je ministar saobraćaja bio funkcioner Socijaldemokrata Ivan Brajović, a ugovor sa sarajevskom firmom „Euro Asfalt“ za cijenu od 34,6 miliona potpisao je krajem 2016. godine Osman Nurković, koji je zamijenio Brajovića.

Završetak posla, uz narastanje njegove cijene, značajno kasni, a krajem prošle godine tadašnja vlada je uputila zahtjev Zaštitniku imovinsko pravnih interesa da se uključi u čitav slučaj i zaštiti interes države „u mjeri mogućeg“, što je već tada ukazalo da će se teško naknaditi šteta, koja se potencijalno može tražiti od onoga za koga se dokaže krivica.

Posao se finansira iz kredita Evropske banke za obnovu i razvoj, sa kojom je zaključeno nekoliko odvojenih kreditnih ugovora, a ASP je ranije od zviždača dobila informacije da su tokom ugovaranja prvog kredita predstavnici bankarske institucije i konsultanti predlagali da se izvođačkim ugovorom jasno precizira takozvana klizna skala.

Klizna skala je prilagođavanje cijena zbog promjene u troškovima i podrazumijeva utvrđivanje novih indeksa, a upravo je to jedan od mehanizama, čije precizno neugovaranje, dovodi do rasta prvobitno ugovorenih cijena. Kod ovog posla naknadno je primijenjena klizna skala, što je dovelo do rasta ukupne cijene.

ASP je ranije ukazala i da su kroz realizaciju ovog državnog posla provučene cijevi za male hidroelektrane, koje su kao privatni posao građene u Beranama, što je indicija da je državni posao iskorišten za privatne potrebe. Takođe je kroz ovaj ugovor, a što je ASP takođe ranije objavila, Ministarstvu saobraćaja i Upravi za saobraćaj isporučeno nekoliko automobila, čime je otvorena sumnja da su ti organi izbjegli obaveznu primjenu Zakona o javnim nabavkama.

Ideja o probijanju Bjelasice je stara decenijama, ali se nijedna socijalistička vlast nije usudila da uđe u takav projekat, upravo zbog nedovoljne istraženosti i nepoznatosti terena. Čitavim slučajem sada se bavi Specijalno državno tužilaštvo, a ASP se nada da je dokumentacija o ovom poslu sačuvana i da nije nestala u depoima Ministarstva kapitalnih investicija.

Akcija za socijalnu pravdu